Nedavno je Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo predstavilo projekat ''Unapređenje informacionog sistema osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo“ - EMIS Print/EMIS Web sistem čija je svrha osavremenjivanje dosadašnjeg načina popunjavanja i izdavanja uvjerenja i svjedodžbi o završenom školovanju, ali i internet pristup završnim ocjenama učenika od strane roditelja.
Ideja se sastoji u slijedećem: svaki učenik imat će jedinstvenu pristupnu šifru pomoću koje će roditelj moći provjeriti ocjene svoga djeteta. Logična pitanja koja se nameću na ovu naprednu ideju komuniciranja škole i roditelja su:
- Koliko naših učenika i njihovih roditelja ima pristup Internetu?
- Koliko su roditelji informatički opismenjeni?
Odgovore na ova pitanja, ali i pitanje sigurnosti učenika na Internetu za vas je ispitala Novinarska sekcija.
Moj virtuelni prijatelj
Istraživanje je rađeno na početnom uzorku od 213 učenika, da bi se samo anketiranje izvelo na 104 učenika, koliko ih ima Internet konekciju. Obuhvaćen je uzrast od IV razreda (10 godina) do VIII razreda (14 godina).
| Internet konekcija |
 |
| nema Internet |
Ima Internet |
Djevojčice imaju neznatno više pristupa Internetu (56,7%) u odnosu na dječake (43,3%). Bilo je za očekivati da će veći broj učenika starijih razreda imati Internet konekciju (VIII -58,3%) od učenika mlañih razreda (40%).
Gotovo svi učenici najčešće koriste Internet kući (99%) dok samo 1% to najčešće čini kod prijatelja.
Pitali smo učenike koliko sedmično i dnevno koriste Internet.
| Sedmično koruštenje Interneta |
Dnevno korištenje Interneta |
 |
 |
Većina djevojčica (73,3%) Internet koristi 1 sat i oko 3 sata (66,7%), dok su se dječaci izjasnili da to čine većinom 5 i više sati (63%), a podjednako ih koristi Internet oko 2 sata dnevno. Po razredima, Vc razred procentualno najviše koristi Internt 1 sat (66,7%), 2 sata najviše koristi Va razred (62,5%), 3 sata VIIb razred (50%) i 5 i više sati VIIIa razred (42,9%). Ispitivali smo i u koje doba najčešće koriste Internet. Rezultati su slijedeći:

Ovo drugo obično su odgovori „cijeli dan sam konektovan/a“. Naravno da nas je zanimalo i do koliko sati su uvečer konektovani.Rezultati su slijedeći:

Pa i nije tako strašno kako smo mislili da će biti s obzirom da u prvoj smjeni bude dosta onih koji se još nisu probudili i onih koji su prespali.
U zadnje vrijeme sve češće se spominje ovisnost o Internetu (zanemarivanje svih obaveza, radije ostaju kući nego što izlaze sa prijateljima). Ispitali smo da li roditelji našim učenicima ograničavaju vrijeme koje provode na Internetu:

Čak 30,8% učenika nema ograničenja u pogledu vremena, 40,4% imaju povremena ograničenja (vjerovatno su predmet ucjene), a 28,8% roditelja ograničava svojoj djeci koliko će provoditi na Internetu.
Internet je veoma opasno mjesto za one koji nisu zaštićeni u svakom pogledu. Sve češće smo svjedoci raznih hapšenja internetskih pedofila, a i sadržaji neprimjereni maloljetnicima su im lako dostupni. Prva mjera opreza koju roditelji mogu poduzeti je da kompjuter koji ima internetsku konekciju postave u dnevnoj sobi. Zato smo pitali učenike gdje im stoji kompjuter:

Ispitali smo da li roditelji nadgledaju stranice koje posjećuju njihova djeca:

Skoro 40% djece niko ne nadgleda koje stranice posjećuju. Znači da im je dostupno sve. Dragi roditelji, ne zavaravajte se – čovjek a pogotovo dijete je po prirodi znatiželjno. To je kao da ste im ostavili slasnu tortu u sobi i da se nadate da je neće probati.
Na Internetu postoje brojni besplatni programi za blokadu neprimjerenih sadržaja. Istražite malo. Evo i zašto! Pitali smo učenike imaju li blokadu određenih sadržaja:

Lijepo je s djetetom imati odnos povjerenja. Ali, oni su samo djeca!!! Obično učenici dobiju Internet zato što im treba za školu. Da vidimo koliko ga i koriste u te svrhe:

Šta je to zabavno ljudima pa i djeci na Internetu i šta ih to neodoljivo privlači kompjuterskom ekranu:

Rekla je jednom mudra Marija Tereza: „U svijetu je veća glad za ljubavlju, nego za hljebom“.
Tako i djeca: najviše se žele družiti putem Interneta. I to prije svega djevojčice (60,6%). Isto toliko one participiraju i u pisanju blogova, dok to dječacima i nije nešto interesantno (38,5%). Naravno, njima je uveliko interesantan sport. Očekivali smo da će dječaci biti ti koji preferiraju on-line igrice. Međutim, djevojčice u toj zabavi participiraju sa čak 46,8%, a ostalo dječaci. Šta je to djecu stid pitati i roditelje i nastavnike pretpostavljate i sami, ali to po Internetu traži 69,2% djevojčica i 26,9% dječaka.
U svijetu, pa i kod nas vlada prava pomama za internetskim socijalnim mrežama. U velikom broju tu sudjeluju i djeca.
U prvom redu tu je Facebook (70,2%) u kojem gotovo jednako uživaju i djevojčice i dječaci. Slijedi web-portal Dernek.ba (30,8%) gdje su podjednako zastupljeni i dječaci i djevojčice, ali uglavnom iz starijih razreda. Na Blogger.ba je 24% djece, a naravno, prednjače u pisanju blogova djevojčice sa 64%. MySpace koristi 8,7% djece, a neke druge socijalne mreže 12,5%. Djece koja nisu članovi niti jedne socijalne mreže ima 19,2%.
I na kraju željeli smo vidjeti koliko je djece potencijalnih ovisnika o Internetu i socijalnim mrežama. Pitali smo ih da li im se desilo da odbiju poziv prijatelja da izađu kako bi mogli ostati da se druže putem Interneta. Njih 73% nije to nikad uradilo, 5,8% odbilo je poziv prijatelja jednom, više puta to je učinilo 9,6% djece, a odbija da izađe s prijateljima jer ne vole izlaziti 11,5% djece.
OŠ '' Hasan Kaimija''
Novinarska sekcija