Wednesday, February 20, 2019
 

 
Iz kulturne historije Sarajeva Minimize

 

Sarajevski muzeji III

Sarajevski muzeji III
 
Danas, kada je upitan opstanak mnogih značajnijih institucija kulture i nauke koje se izdržavaju iz nekog od državnih, kantonalnih ili općinskih budžeta, osobito kad su u pitanju muzeji i galerije, potrebno je na što više mjesta podići glas protiv takve politike i ponašanja prema kulturi i nauci, što mi, evo, ovdje i sada činimo na svoj način, predstavljajući najznačajnije sarajevske muzeje. Nakon što smo pisali o Zemaljskom muzeju, Historijskom muzeju BiH, Muzeju XIV zimskih olimpijskih igara, Muzeju savremene umjetnosti Ars Aevi, Sarajevskom ratnom muzeju „Tunel“, Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, Muzeju Despića kuće (primjer reprezentativnog stanovanja sarajevske pravoslavne porodice), Muzeju Svrzine kuće (primjer reprezentativnog stranovanja sarajevske muslimanske porodice), evo donosimo i priču o Muzeju „Sarajevo 1878-1918“ (Muzej Sarajevskog atentata), Muzeju Jevreja, Muzeju Sarajeva u Brusa bezistanu, Muzeju Stare pravoslavne crkve, Muzeju Bošnjačkog instituta, te o Muzeju Alije Izetbegovića....
 

Brusa bezistan – Muzej Sarajeva
 
Brusa bezistan (depandans Muzeja grada Sarajeva)
 
Ovaj je bezistan sagradio 1551. godine veliki vezir Rustem-paša Opuković, zet sultana Sulejmana Veličanstvenog. Služio je za prodaju svile, koju je ovaj paša proizvodio u Bursi u Maloj Aziji. Danas je u njemu smještena jedna od postavki Muzeja grada Sarajeva sa veoma dobro izvedenom maketom stare sarajevske čaršije, koju svakako vrijedi vidjeti.

Za Brusa bezistan vezana je jedna historijska činjenica od osobitog značaja za Sarajevo. Naime, kako je Sarajevo često gorjelo, u dvije posebne kamene niše Brusa bezistana, neku vrstu gradskog trezora, pohranjivani su najvažniji gradski dokumenti. Upravo zahvaljujući tome sačuvano je nekoliko veoma značajnih spisa za grad Sarajevo iz osmanskog perioda, sidžila i drugih dokumenata (sidžil, lat sigillum – sudski protokol, sudski zapisnik u koji se zapisuju sve presude, rasprave, diobe i ostali predmeti iz sudskog postupka, kao i fermani, berati i bujruldije koje stignu na sud). Sve ostalo izgorjelo je za strašne paljevine grada Eugena Savojskog 1697. godine.
 

Maketa stare sarajevske čaršije
 
Rustem-paša Opuković
 
Devet velikih vezira ogromnog Osmanskog carstva bilo je iz Bosne, i to u periodu od samo 67 godina, od prvog Rustem-paše Opukovića, do posljednjeg, Kujundži Murat-paše (1607-1611). Dvojica najznamenitijih među njima bili su Mehmed-paša Sokolović i Opuković, od kojih je ovaj drugi bio ratnik, diplomat, historičar i autor obimne Historije Osmanskog carstva do 1560. godine. Opuković, a dijelom i Sokolović, službovali su za vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu moći. Ovi su veziri imali iznimno veliki utjecaj u Carstvu, budući da su obnašali dužnost današnjih predsjednika vlade. Za neke od njih se kaže da su zapravo oni vodili Carstvo, to jest bili sultani umjesto sultana.

Stara pravoslavna crkva Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila sa Muzejom
 
Nije precizno utvrđeno kada je nastala. Postoje pisani podaci u sidžilu iz 1539/40. iz kojeg se sa sigurnošću može utvrditi da je crkva već u to vrijeme bila izgrađena. Više puta je gorjela u požarima koji su pustošili staro Sarajevo. Današnji izgled crkva je dobila početkom 18. stoljeća. U kompleksu crkve su konak i muzej sa bogatom zbirkom ikona, slika, knjiga i rukopisa, kujundžijskih radova i bogato ukrašenih odijela za molitvu. Crkva je znatno oštećena granatama sa srpskih položaja u vremenu opsade Sarajeva 1992-1995. godine, te poslije rata obnovljena. Stara pravoslavna crkva podignuta je u srcu Baščaršije, na prostoru poznatom kao Stara varoš, nadomak islamskih i vjerskih objekata drugih ovdašnjih religija.
 
 

Stara pravoslavna crkva sa muzejom
 
Jevreji u Sarajevu
 
Jevreji Sefardi prognani su krajem 15. stoljeća iz Španije (zajedno sa španskim muslimanima) od tadašnjih vladara, kraljice Izabele i kralja Ferdinanda Aragonskog, pa su potražili nova staništa po Europi. Najbolje raspoloženje da prigrle prognanike pokazali su osmanski sultani, te su ih primili u Carstvo, garantirajući im građanska prava, ravnopravnost, slobodu trgovanja i svaku vrstu zaštite. Tako su Jevreji Sefardi početkom 16.stoljeća počeli pristizati i u Bosnu, pa i u Sarajevo. Sa sobom su donijeli slavnu Hagadu (danas poznatu kao Sarajevska Hagada), bogato iluminiranu molitvenu knjigu za kućnu upotrebu neprocjenjive materijalne i duhovne vrijednosti.
 

Stari hram
 
Stari hram (depandans Muzeja grada Sarajeva)
 
Stari hram (El Cal Grande) sagrađen je 1581. godine na rubu Baščaršije. U velikim sarajevskim požarima dva puta je gorio, prvi put 1697. godine kada je Sarajevo popalio Eugen Savojski, i drugi put 1788. godine. Hram je temeljno obnovljen 1909. godine, kada je dobio električnu rasvjetu, a kamena fasada omalterisana i postavljen novi krov. U Drugom svjetskom ratu nacisti su ga teško devastirali. U njemu je danas smješten Muzej Jevreja i odjeljenje Muzeja Sarajeva.
 
Unutrašnji prostor Starog hrama podijeljen je na tri broda. Njegov prednji dio je posvećeni prostor i služi za propovijed, a dva bočna broda hrama, kao i dio na sjevernom dijelu, imali su po dva sprata, što je bio uvjet bogoslužja. Prostor na spratu je bio namijenjen ženama, dok su u prizemlju bili muškarci.
 
 

Muzej Jevreja
 
Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić
 
Otvoren maja 2001. godine, dijelom u Gazi Husrev-begovom hamamu a dijelom u dograđenim zgradama ovoga kullturno-historijskog kopleksa, Bošnjački institut je jedna od najznačajnijih institucija kulture na bh. prostorima, sa fondom umjetničke i bibliotečke građe od neprocjenjive duhovne i materijalne vrijednosti. Posjeduje knjigoveznicu, biblioteku, arhiv dokumenata (originali i kopije dokumenata različitih razdoblja BiH i susjednih država), dokumentacijski centar o ratu 1992–1995, grafički centar (fotografije, stare razglednice, grafičke listove, videokasete, reprodukcije, kalendare, plakate i razna obavještenja iz različitih razdoblja historije BiH i susjednih zemalja), kartografsku zbirku (historijske i geografske karte), zbirku umjetnina, knjižaru i antikvarnicu, te vlastitu izdavačku djelatnost. Majznačajnije izloške Instituta moguće je posjetiti u za to određenim danima.
 

Bošnjački institut – svečana sala
 
Adil-beg Zulfikarpašić
 
Najpoznatiji je bosanski politički disident socijalističke-Jugoslavije. Rođen je u Foči, u begovskoj familiji Čengić – Zulfikarpašić. Bio je učesnik antifašističkog pokreta 1941-1945. godine. Nakon rata odlazi iz Jugoslavije. Učestvuje u političkom životu jugoslavenske emigracije. Postaje poznat kao najbogatiji Bosanac u inozemstvu, ali i kao zapažena osoba kulturnog, javnog i političkog života. Godine 1988. utemeljio je Bošnjački institut u Cirihu, koji nastaje kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. Podružnicu Bošnjačkog instituta u Sarajevu otvara 1991. godine, a Institut i Fondacija kreću sa radom 2001. godine. 
 

Muzej „Sarajevo 1878-1918“
 
Muzej „Sarajevo 1878-1918“ (Muzej Sarajevskog atentata)
 
Na uglu ulica Apelov kej i Franca Jozefa, današnjih Kulina bana i Zelenih beretki, 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip, sarajevski gimnazijalac rodom iz zaseoka Obljaja kraj Bosanskog Grahova, pucao je na austrougarskog prestolonasljednika, nadvojvodu Franca Ferdinanda, usmrtivši njega i njegovu blagoslovenu suprugu Sofiju. Za ovaj atentat Austro-Ugarska monarhija je okrivila Srbiju, kojoj je Monarhija 10. jula objavila rat, s kojim je ubrzo počeo Prvi svjetski rat.
 
Austrougarska vlada je na Latinskoj ćupriji prekoputa mjesta atentata postavila monumentalan spomenik Francu Ferdinandu i Sofiji Hohenberg. Spomenik je svečano otkriven 1917. godine, na treću godišnjicu ubistva, na uglu Latinske ćuprije. Na drugom uglu mosta postavljena je kamena klupa za odmor, koja je na starim mostovima inače stajala na sredini mosta. Spomenik je uklonjen nakon stvaranja nove države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije je u spomen na atentatore otvoren Muzej Sarajevskog atentata, ispred kojeg su utisnute stope atentatora Principa. Muzej je imao svoju stalnu postavku sve do agresije na BiH 1992. godine, kada je devastiran granatama sa srpskih položaja oko Sarajeva. Stope Gavrila Principa utisnute u beton, navodno su prodane nekom kolekcionaru u danima agresije na BiH i Sarajevo 1992-1995. Nakon završetka rata postavka muzeja je obnovljena, a muzej preimenovan u Muzej „Sarajevo 1878-1918“.
 
 

Nesuđeni carski par – Sofija Hohenberg i Franc Ferdinand
 
Zidine Vratničkog grada sa kapi-kulama
 
Sarajevo je do upada u grad trupa Eugena Savojskog 1697. godine i njegovog potpunog spaljivanja bio otvoren grad. Naredbu o utvrđivanju starog grada Vratnika donio je 1727. godine Ahmet-paša Rustempašić Skopljak, tadašnji bosanski valija. Odbrambeni zid imao je, prema njegovoj naredbi, da bude «jedan sahat hoda dug, debeo dva aršina, visok deset aršina». Ahmed-paša je za potrebe gradnje doveo iz Dubrovnika pet tvrđavskih zidara, da rukovode radovima koji su, sa prekidima, trajali dvanaest godina, a završeni su 1739. godine. Tada su izgrađene tri kapi-kule (na Širokcu, Ploči i Višegradska), te pet tabija. Posebno su značajne Bijela tabija i Žuta tabija.
 

Muzej Alije Izetbegovića
 
Kapi-kula na Ploči (Muzej Alije Izetbegovića)
 
Kapi-kula na Ploči renovirana je i pretvorena u muzej posvećen prvom predsjedniku Predsjedništva Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću, njegovom političkom i državničkom radu, ali i njegovom stradanju u vremenu prethodne države SR Jugoslavije.
 
Pripremio: Majo Dizdar, redakcija Portala 

:: Wednesday 22/02/2012 u 11:37
  

< Prethodna  1 / 1  Sljedeća >
  
 
Developed and powered by © 2008 UTIC SarajevoTerms Of UsePrivacy Statement